Od uslužnog pogona za presovanje voća do marke voćnog soka

Prošireni kapaciteti skladišta predstavljaju osnovu za razvoj

Kolica za kolicima, prepuna jabuka i krušaka, gurali su voćari iz Vorarlberga u jesen 1920 u pogone za ceđenje voća u zemlji. Za njih je to bila jedna dobra godina. Takođe kod Rauchovih u Rankweilu vladala je visoka proizvodnja. Svi su pomagali, pored Ernsta takođe i Eduard i mlađa braća Josef i Pirmin.

Franz Josef i njegovi sinovi radovali su se u ovoj godini i prepunim buradima u podrumu, nešto preko 20.000 litara. Ovaj sok su prodavali pod sopstvenim imenom. To im se učinilo profitablinijim nego da za nadoknadu cede jabukovo vino za voćare. Stoga su kao skladište za 150.000 litara soka 1926 izgradili deset betonskih cisterni obloženih ciglama. Svako želi da se razvija.

Rauch je već tada i sa reklamom napravio ime. Kako bi sigurno mogao zadovoljiti potražnju Franz Josef je 1926 investirao u skladište za 150.000 litara soka.