Skladištenje vode nema smisla

Ono što čini voćne sokove su vitamini, minerali i arome, voćne kiseline i voćni šećer. Sok se samo manjim dijelom sastoji od tih esencijalnih tvari. Ostatak je obična voda, do 90 %. Kako razdvojiti dragocjene sastojke od vode? Na takvom postupku radili su inženjeri diljem svijeta još od 1920-e. Postupak bi omogućio značajnije smanjenje troškova za skladištenje i transport. Prva usavršena postrojenja na tržištu su se pojavila u 1950-ima. Načelo je jednostavno: sok se pod vakuumom pažljivo zagrijava. Na taj način voda isparava na temperaturama koje ne škode sastojcima.

Rauchove je ta tehnika posebno zanimala jer su svoje voćne sokove od 1930-ih konzervirali prema tzv.  Seitz-Böhi postupku, dodavanjem ugljičnog dioksida. To, je, doduše osiguravalo najbolji sok, ali je zahtijevalo skupe tlačne spremnike za skladištenje.

„1957. smo iskušali novi postupak s partnerskim pogonom u Švicarskoj“, prisjeća se Erich Rauch. „Ujutro smo na kamione natovarili 18 bačvi svježeg, bistrog voćnog soka od jabuke. Navečer smo imali 1 1/2 bačvu koncentrata.“ 1958. je tvrtka Rauch postavila u Rankweilu prvo vlastito postrojenje za koncentrat, mali filmski isparivač kapaciteta 1200 l/h. Para za ovo postrojenje dolazila je iz kotla stare lokomotive koja je prije toga desetljećima prevozila putnike iz Salzburga do Bad Ischla i natrag. Možda čak i cara.

Opskrbljivao je parom prvo postrojenje za koncentrat: kotao stare lokomotive iz Bad Ischla koja je stavljena van upotrebe.