Izum „Saudijskog šampanjca“

Kako je Rauch doveo sok u arapsku pustinju.<br />

U Austriji je Rauch pretekao prve konkurente. Koncentrati iz Rankweila pronalazili su sve više kupaca, čak i u SAD-u. Uloženo je puno novaca u širenje proizvodnih kapaciteta. Poslovi su se odlično razvijali. Samo je jedna stvar kvarila dobro raspoloženje mladih nasljednika Raucha: za velike zemlje Europe i Švicarsku vrijedila je zabrana uvoza sokova. Tamo su za poljoprivredne proizvode postojale zabrane uvoza ili visoke carine. Kako nastaviti rast?

Poduzetnik iz Švicarske, s kojima su bili u prijateljskim odnosima, upravo je počeo izvoziti sokove u Saudijsku Arabiju. Vruća klima, zabrana alkohola i bogatstvo zahvaljujući nafti ukazivali su na zanimljivo tržište“, sjeća se Roman Rauch. Napisao je pismo austrijskom izaslaniku za vanjsku trgovinu u Riadu, moleći ga za kontakte mogućih trgovačkih partnera. Uskoro se na njegovom radnom stolu našlo pismo s arapskom markom, a u njemu popis potencijalnih partnera. „Tako sam naišao na tvrtku Batawil. Posjetio sam ih, pa su i oni nas posjetili. Brzo smo se dogovorili. Uskoro smo bili prvi koji su isporučivali sok od jabuke u Saudijsku Arabiju.“ Od 1971. su gosti ove pustinjske zemlje u ponudi pića dobrih hotela mogli pronaći novi napitak: „Saudijski šampanjac“ – lijep vrč soka od jabuke tvrtke Rauch pomiješan s mineralnom vodom Perrier i ukrašen ploškama jabuke i mentom.