Traže se spretne ruke

Tvrtka Rauch u ono je doba punila sok dva puta tjedno, svaki puta po 10 000 litara. Dan prije bi četrnaestogodišnji Erich Rauch svojim biciklom jurio kroz selo, organizirajući radnu snagu za punjenje ili bolje rečeno… žensku ekipu. Zahvaljujući tom poslu poneka je kućanica mogla nešto i dodatno zaraditi.

S poslom bi se krenulo u sedam ujutro: 6 ili 7 žena raspodijelilo bi se po postajama u maloj punionici. Najprije su se provjeravale prazne boce s čepom – trebalo ih je kratko pomirisati i provjeriti da u  njima prethodno nije bio benzin ili kiselina. Zatim su se boce stavljale u lužnatu otopinu. Pa ručno prebacivale u stroj s četkicama. Bilo je to prilično opasno, jer je stroj brzo radio. Potom je boce trebalo protresti. Staviti ih pred svjetlo i provjeriti jesu li eventualno napukle. Potom su se stavljale u automat za punjenje visok 2,5 metra. Napunjene boce stavljale su se na stol. Zatvorili bi se čepovi i boce stavile na kolica koja bi se ugurala u postrojenje za pasterizaciju gdje su se držale najmanje sat vremena. Potom bi se lijepile naljepnice i boce stavljale u drvene kutije. Svaki pokret rukom ponavljale bi 10 000 puta. Navečer bi na rampi stajalo više od 800 kutija, spremnih za otpremu gostionicama i trgovcima u Vorarlbergu i Tirolu

1954. su velik dio površina u Rankweilu pokrivali voćnjaci.